Drugi put

        Kako samo volim ovaj dio godine. Volim Božić, polnoćku, jelku u mojoj sobi, čak i one svjećice koje tako blinkaju da sam sigurna da će mi jednog dana pokvariti vid. Mrzim inače štandove u Ferhadiji, ali ovi praznični mi baš i ne smetaju (jest da im sadržaj i nije nešto, al` šareni se i "miriše" na praznike).
        Ne volim petarde, i još manje volim ljude koji imaju nešto protiv Djeda Mraza. Otkud sad to? Svi oni sigurno negdje u porodičnom albumu imaju sliku u njegovom krilu, i sad ga odjednom ne vole. "Nije naš", kažu. Čiji "naš"?
        Svako dijete treba primiti paketić od Djeda Mraza, sjediti u njegovom krilu, prepasti se njegove brade, ili ga čupati za istu, i kada odraste imati sjećanje na njega.  I niti jedno dijete ne smije nikada odrasti toliko da mu politika uništi sjećanje na Djeda Mraza.

  Moja Kordelija!
Da li je zagrljaj borba? Da li su to tu dva hrvača koji su se uhvatili? Da li su se uhvatili tako čvrsto,   jer jedan stalno hoće da se iščupa, dok drugi stalno želi da to spriječi? Da li se dodiruju usnama  da bi se oprostili?
                                                                                                                                                      Tvoj Johanes

 S. Kierkegaard - "Dnevnik zavodnika"                                                                        

Od svega se najviše bojim da mogu postati jedna od onih koji se žene/udaju samo zbog ljubavi.

Prelazak preko granice moralnog, duga šetnja po tom području. Na granici u državu zabranjenog i bolesnog prelazak je omogućen bez problema. Zastrašujuće je što mi se sve to svidjelo.

Krenuh juče da kupim vodku, i završih sa 6 novih knjiga.
Sniženje filozofije u "Veselin Masleša" knjižarama, pa ko voli neka izdvoji 5 KM.
Ja baš sretna.

Kako starim sve više sebi potvrđujem da sam emocionalni sadista. Pa evo oglasa:
"Looking for emotional masochist. "

    Bilo je nešto u njemu te noći. Osim alkohola. Bila je ona, bila je ljutnja na uspomenu, razočarenje u ženu koju je volio nekad, i koju je volio još i više te noći. Te noći kraj njega bila sam ja, udaljena samo koji milimetar, ponekad niti toliko. Pokušaj osvete, pokušaj samodokazivanja. Samodokazivanja muškarca, ne dječaka.
    Nije mi žao što ta noć nije imala nastavak, žao mi je što je uništila sve one druge uvode u nju. Igre muškarca i žene koji su i prije stajali na samo koji milimetar jedno od drugoga, ali nikada bliže. Igre zrelih ljudi koji znaju da je međusobna privlačnost maksimum koji mogu izvući jedno od drugoga.
    Ustvari sam htjela reći da mi se sereš na svaki mogući vid inteligencije govoreći da sam žena koju si tražio. Nisam, ona sam koja strašno podsjeća na nju.

    Duhovitost je osobina inteligentnih ljudi. Manje inteligentni ljudi duhovitošću smatraju sposobnost dobre  interpretacije viceva.

    Jako puno čitam. Mislim da on to ne zna. Ne zna ni ime omiljenog mi filozofa, čak sam sigurna da misli  da ga i nemam. Ne zna jer ne želim da zna. Budem li se pred njim razbacivala svojom načitanošću i širokim opusom znanja, osobito budem li to činila onako pretenciozno kako i sam to ponekad čini, vidjet će u meni ono što ne želim da vidi.
    Radije ostajem duhovita, izazivam ga glupostima i gledam pogledom djevojčice koja bi možda noćas dala sve.

Zdravo, ja sam seksi kad jedem masline.